Kuća Dalmatinskog psa

Kuća dalmatinskog psa na originalan način priča priču o točkastom blagu Dalmacije, o povijesti pasmine i ulozi ovog jedinstvenog psa kroz povijest, o širenju pasmine svijetom i značaju kojeg je ostvarila, čineći jasnu poveznicu s Dalmacijom i Hrvatskom kao domovinom dalmatinera. 

PROGRAM OBILASKA KUĆE DALMATINSKOG PSA

Kuća dalmatinskog psa smještena je na adresi Ulica kralja Zvonimira 42a u centru Šibenika u obnovljenom prostoru nekadašnje mlinice

Ulazak u Kuću dalmatinskog psa odvija se prolaskom kroz veliko dvorište (dvor) stare dalmatinske kamene kuće (stare mlinice). Dvorište je uređeno i oslikano motivima pasa dalmatinaca, u raznim varijacijama crno-bijelih mrlja, a na zidu jedne od okolnih kuća nalazi se veliki mural koji prikazuje tipično staro dalmatinsko selo s kamenim kućama i dalmatinskim psima koji tamo žive. U samom dvorištu kuće smješteni su i prekrasni štenci, dalmatineri Dalma i Tino, inače brat i sestra dobiveni iz uzgoja najpoznatije i svjetski najnagrađivanije uzgajivačice dalmatinskih pasa, gospođe Željke Halper iz Zagreba. 

Muzejsko-galerijski postav Kuće dalmatinskog psa kombinira uvid u povijest dalmatinera, lokalnu baštinu Dalmacije, karakteristike pasmine i pojavljivanje u pop kulturi sa zabavom, prateći trendove moderne muzeologije.

- Muzejsko-galerijski postav je primjeren učenicima osnovnih i srednjih škola i to: 

• učenicima osnovnih škola od 1. do 4. razreda primarno kroz predmet Priroda i društvo
• učenicima osnovnih škola od 5. do 8. razreda primarno kroz predmete Priroda, Geografija i Povijest
• učenicima srednjih škola primarno kroz predmete Geografija i Povijest

- Preporučeni periodi za posjet muzeju učeničkih grupa su izvan turističke sezone, odnosno, od rujna do prosinca te od veljače do svibnja

- Obilazak započinje u mini kinu (kapaciteta do 30 gledatelja) gledanjem dokumentarnog filma o povijesti i ulozi dalmatinskog psa u trajanju od 6 minuta. Autor filma je poznati hrvatski redatelj Filip Filković Philatz. 

- Nakon filma, učenicima je organizirano stručno vođenje kroz Kuću dalmatinskog psa, uz objašnjavanje svakog dijela postava i vođenim obilaskom tematskih soba. 

- Vođena tura počinje pričom o Povijesti i porijeklu pasmine dalmatinskog psa, a pokriva brojne povijesne činjenice koje su kroz Kuću prikazane na pratećim grafikama, vremenskim lentama te replikama povijesnih prikaza dalmatinera u sakralnim objektima i arhitekturi: 

Pleme Delmati započinje uzgoj ovih pasa na području Dalmacije još u antičko doba, za svrhu koja im je bila potrebna. Tako je pas poprimio izgled goniča sitne divljači, služio je kao pas čuvar, a prilagodba bijele boje sa crnim i jetreno smeđim točkama ostala je stabilnom zbog potrebe uklapanja u okoliš, jer se pas čini nezamjetljivim u sjeni lišća na bijelom kamenu. Zbog njegovih radnih sposobnosti kao čuvara i psa goniča i ptičara, još su ga Kelti preko Francuske proširili dalje do Engleske. Najviše su ga proširili dubrovački pomorci, koji su između 1274. do 1806. imali preko 50 konzulata pa čak i u Indiji, a kojima je dalmatinski pas bio predmetom trgovine, razmjene i poklona zbog svoje posebne ljepote i radnih sposobnosti. Prema tadašnjim društvenim prilikama visoko-dostojanstvenici su ih uzgajali, a kako su zbog obaveza službovali i na području Slavonije i tamo se počeo značajnije uzgajati. 

Tako je već 1374. biskup Petar Horvat zabilježio opis pasa koji su uzgajani u Hrvatskoj, a među njima i opis dalmatinskog psa. Iz tog doba (1360) u kapelici Santa Maria Novella u Firenzi nalazi se na fresci lik dalmatinskog psa, a kojeg je Dominikanski red u Italiji zvao Božji pas - Domini Canes. U 16. st. Đakovačka biskupija je imala uzgoj od oko 400 dalmatinskih pasa koji su uzgajani za pratioce konjanika, gdje su uz biskupa Jurja Palinu sudjelovali u bici na Mohačkom polju. S obzirom da su Turci postigli pobjedu, odveli su sa sobom i dalmatinske pse. Godine 1719. Đakovački biskup, Petar Bakić citira biskupa Petra Horvata o uzgoju dalmatinskih pasa, a 1737. upravitelj Andreas Keczekmaty, također piše o tim psima. 

U 18. st. na području Dalmacije u franjevačkom samostanu u Zaostrogu (oko 1750) nepoznati autor naslikao je Posljednju večeru s likom lijepog dalmatinskog psa. Nakon slike u crkvi Gospa od Anđela u Velom Lošinju, s početka 17. stoljeća, ova freska se smatra jednim od najstarijih slikovnih dokaza postojanja dalmatinskog psa u Dalmaciji, odnosno, Hrvatskoj. 

Thomas Bewick u "History of Quadrupeds" (1791) liku i opisu daje ime dalmatinski pas - Dalmatian. 1882.g. daje neslužbeni numerički standard dalmatinskog psa i naglašava da je Dalmacija njegova domovina.

U 18. stoljeću Benjamin Franklin u SAD-u koristi pse dalmatince uz vatrogasna kola. Dalmatinci su štitili konje od panike prilikom požara i raščišćavali put jurećim kočijama, štiteći konje od ostalih pasa i ljudi. Time su dalmatineri postali simbol vatrogasnih postrojbi u SAD-u, a njihova najpoznatija maskota je Sparky the Fire Dog.

U Dalmaciji su dalmatinski psi također služili kao čuvari na granici prema Turskoj Bosni, da bi kasnije bili pratioci Senjskih uskoka i Morlaka. S obzirom na svoju široku mogućnost primjene u radu, dalmatinski pas je u Engleskoj dobio i naziv pas za kočije - Coach dog jer je uporno trčao ispod kola ili uz jahače. Ta njegova sklonost trčanju neposredno iza konjskih kopita istraživana je i 1940, na Harvard University i utvrđena kao nasljedna osobina te pasmine.) U Engleskoj je u 18. i 19. stoljeću dalmatinski pas postao je popularan među plemstvom kao statusni simbol. 

U 19. st. kod nas slavonsko i dalmatinsko plemstvo koristi lik dalmatinskog psa za obiteljske grbove: Menis von Salvaner, De Jaconga, Ascanio Guadagna, itd. 

Zbog stabilnog karaktera i srčanosti dalmatinske pse koristila je za prijenos pošte i osobnog snabdijevanja vojnika Američka vojska u II. Svjetskom ratu. 

U Povijesnoj sobi posjetitelji mogu vidjeti replike originalnih sakralnih slika i freski na kojima su prikazani dalmatineri, zatim arhitektonskih djela koja su posvećena dalmatinerima te kopije originalnih povijesnih zapisa koji spominju dalmatinere, a uz koje se vežu i dokazi na temelju kojih je Dalmacija i Hrvatska priznata kao domovina Dalmatinera. U toj sobi izloženi su:

• Replika najstarije poznata slike s prikazom dalmatinskog psa – Majka Božja s Isusom i anđelima u crkvi u Velom Lošinju, nastala u periodu od 1600. – 1630. godine
• Kopija prvog pisanog dokumenta o dalmatinskom psu iz 1719. godine, pojavljuje se u zapisu biskupa Petra Bakića u Đakovačkoj biskupiji, spominjući uzgoj dalmatinera u Slavoniji u 14. stoljeću
• Replika slike Posljednja večera, s prikazom dalmatinskog psa na slici, u samostanu u Zaostrogu, nastala u periodu oko 1750. godine
• Kopija dijela knjige iz 1771. godine  - Thomas Pennant u svojoj knjizi Sinopsis četveronožaca spominje dalmatinsko porijeklo psa te ga naziva Dalmatian 
• Kopija dijela knjige iz 1790. godine - Thomas Bewik u knjizi Opća povijest četveronožaca naziva pasminu Dalmatian ili Coach dog (pratilac kočija)
• Replika stropne freske iz crkve u Primoštenu koja prikazuje Sv. Roka sa psom dalmatinerom
• Kopija kapitela klaustra Male braće u Dubrovniku s dalmatinerima
• Kopija dokumenta iz 1999. godine kojim Svjetska kinološka federacija (FCI) priznaje izvornost pasmine dalmatinskog psa Republici Hrvatskoj te dodjeljuje patronat nad standardom

Nakon prolaska Povijesne sobe i priče o povijesti i podrijetlu, posjetitelji se informiraju o karakteristikama pasmine, fizičkim osobinama i genetici dalmatinskih pasa kao i o standardima koji se primjenjuju na modernim međunarodnim natjecanjima  i izložbama pasa i to kroz sljedeće činjenice i grafičke prikaze:

• Standardno su atletske građe, izuzetno su aktivni, inteligentni i privrženi
• Štenci se rađaju potpuno bijeli
• Oko 80% dalmatinera ima crne točke, a 20% smeđe
• Točke se mogu pojaviti i na jeziku, nepcima i unutar ušiju
• Prosječan broj točkica kod odraslog psa je između 300 i 700, najčešće oko 600
• Raspored točkica je genetski jedinstven – ne postoje dva identična psa
• Oko 15–30% dalmatinaca ima neki oblik nagluhosti, a 5–8% je potpuno gluhih. Uzrok je povezan s genima odgovornima za bijelu boju dlake te se danas preporučuje BEAR testiranje

Poslije priče o povijesti, podrijetlu i karakteristikama pasmine, posjetitelji dolaze do izrazito atraktivne sobe nazvane Osjeti dalmatinera u kojoj se nalaze umjetnički izrađeni izlošci kao što su uvećana njuška, rep, uho i šapa dalmatinera, s ciljem shvaćanja fizionomije dalmatinera. Izloške je izradio poznati mladi hrvatski umjetnik i maketar Hrvoje Novaković. Moguće ih je  dotaknuti, opipati ih te se uz njih i fotografirati, a posebni doživljaj daje i mogućnost svakom posjetitelju da se obuće u krzneni plašt te nakratko i „sam postane dalmatinski pas“. 

Uz ovu sobu nalazi se i velika slika ispunjena pjegama, a unutar koje je nacrtano 6 obrisima definiranih dalmatinskih pasa, koji se pak stapaju s cijelom slikom. Zadatak učenika je pronaći svih 6 dalmatinera „skrivenih“ unutar slike. 

Izložba se nastavlja na 1. katu Kuće dalmatinskog psa do kojeg se dolazi stepeništem dijelom kojega su grafički prikazane povijesne uloge dalmatinskog psa u raznim društvenim situacijama. Tako je dalmatinski pas kroz povijest imao sljedeće uloge i funkcije: 

• Lovački pas: korišten za gonjenje divljači 
• Kočijaški pas: trčao uz konjske zaprege, štitio i vodio konje
• Vatrogasni pas: u SAD-u korišten za praćenje vatrogasnih kola – često u ulozi zaštitnika konja
• Ratni pas: u prošlosti korišten za razne vojne svrhe
• Danas: kućni ljubimac, pas pratilac, izložbeni pas

Dolaskom na prvi kat Kuće, posjetitelji se susreću i s grafikama koje prikazuju standardne i nestandardne fizičke osobine dalmatinskih pasa, a koje su pak važne prilikom natjecanja. Primjerice, prikazani su ispravan i neispravan položaj repa i njuške, izgled glave i ušiju te veličina i rasporeda pjega po cijelom tijelu. 

Nadalje, učenici mogu sudjelovati u slaganju velikih puzzli unutar kojih trebaju pronaći i složiti dalmatinske pse. 

Nakon toga dolazi se do najveće tematske sobe u kojoj se učenicima prezentira važnost i utjecaj dalmatinskog psa na popularnu kulturu. Kroz fotografije se prikazuju poznati svjetski umjetnici, glazbenici, glumci, državnici koji su bili vlasnici dalmatinskih pasa. 

Dalmatinski pas se pojavljuje u mnogim svjetski poznatim serijalima i filmovima od kojih je najpoznatiji Disneyev animirani film iz 1961., a zatim i igrani film iz 1996. nazvan „101 dalmatiner“ koji je proslavio dalmatinskog psa u čitavom svijetu. Postavljena je i kopija poznate slike Pabla Picassa, osobno vlasnika dalmatinera, iz 1959. koja prikazuje psa dalmatinera nazvana „Dalmatians“. U sobi je postavljena i Milenijska fotografija „Dalmatinski psi u Šibeniku“ poznatog hrvatskog fotografa Šime Strikomana iz 2018. godine. Dalmatinski pas opjevan je i u mnogim pjesmama u Hrvatskoj i svijetu pa su tako u sobi izložene pjesme Luke Paljetka „101 Dalmatinac“ i Vesne Parun „Dalmatiner“. 

Pred kraj obilaska, vrijeme je i za malo zabave te se dolazi do velikog „Dalmatino bazena“ s crno-bijelim lopticama u koji učenici mogu „uroniti“ i zabaviti se. 

Pred kraj obilaska, vrijeme je i za malo zabave te se dolazi do velikog „Dalmatino bazena“ s crno-bijelim lopticama u koji učenici mogu „uroniti“ i zabaviti se. 

Na kraju obilaska, učenici na velikom „touch“ ekranu mogu nacrtati svog dalmatinera te sudjelovati u kvizu o dalmatinskom psu odgovarajući na pitanja o svim važnijim podacima o dalmatinerima koje su kroz turu čuli i naučili, čime se dodatno ističe važnost edukativne komponente Kuće dalmatinskog psa. 

Predviđeno vrijeme trajanja vođene ture u Kući dalmatinskog psa je 60 minuta. Preporučeno je da vođena grupa odjednom sadrži do 30 učenika. 

Više o Kući dalmatinskog psa, kao i više fotografija možete naći na www.homeofthedalmatiandog.com kao i na društvenim mrežama:
Facebook: https://www.facebook.com/homeofthedalmatiandog
Instragram: https://www.instagram.com/stories/homeofthedalmatiandog/
Tiktok: https://www.tiktok.com/@homeofthedalmatiandog
Promotivno-edukativni video o dalmatinskom psu – na sljedećoj poveznici: https://vimeo.com/1095356070/19ac563ae5
Izvještaj o medijskim objavama o Kući dalmatinskog psa